Povijest općine

"Odobrenje od Zemaljske vlade i biskupskog stola za otvorenjem nove župne crkve u Desiniću,g.1902"

Desinić se spominje prvi put negdje oko 1334.g. u statutima zagrebačkog Kaptola, pod imenom "Ecclesia sancti Gheorgii de Zothla" kao sjedište rimokatoličke župe sv.Jurja. U XV. stoljeću vlastelinstvo nad naseljem, poglavito dvorcem Velikim Taborom, pripadalo je grofovima Celjskim, do njihove pogibelji. Kasnije postaju vlasnici grofovija Ratkay...

Sam Desinić karakterističan je kao malo zagorsko neurbano mjesto, s prostranom gotičkom crkvom sv.Jurja na mjesnom trgu, uz čovjeka seljaka koji se mučio radeći cijeli dan na zemlji sa vrlo skromnim mogučnostima.

Tipična obitavališta su bile drvene kućice, pokrivene slamom te karakterističnim svijetlo plavim interijerom.

prajacPrvi pisani tragovi popisa stanovništva općine Desinić potječu iz godine 1823. iz naj starije župne knjige "Status animarum" za župnikovanja Johanesa Sepoka i kapelovanja Josipa Strittoffa. Školstvo je uvedeno tek 1843.g., uveo ga je orguljaš Mihalj Šibl iz Zlatara, postavši prvi učitelj u Desiniću. Od 1869.godine učiteljsku službu vodi Juraj Prejac, rodom iz sv.Margarete kod Ptuja, inače otac poznatijeg Jurice Đure Prejca. Školu je počela graditi općina Desinić još 1864. godine, a dograđena je 1865.g., kad počinje i nastava. U vrijeme kraljevine Jugoslavije u osnovnoj školi u Desiniću postoji društvo "Jugoslavenskog Sokola". Društvo je bilo vrlo prosrpski orijentirano. Djecu su tjerali u tu društvo, tako je g.1934. učenik Juro Papić iz Jalšovca Donjeg ugrizao učitelja Meštrića za potkoljenicu dok ga je ovaj tukao, zbog neažuriranosti u društvu "Sokol". U to vrijeme najpoznatiji desinčanec trgovac Željko Hohnjec gradi dizel-električnu centralu, vodovod sa vodocrpnom postajom i spremnikom na bregu iznad Lugarića, modernu farmu sa silosima te voćnjake.