Veliki Tabor
Veliki Tabor spada među najljepše i najočuvanije spomenike srednjovjekovne fortifikacije-stambene arhitekture Hrvatske, a i ovog dijela Europe. Sam grad smješten je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatskog zagorja, na području Krapinsko-zagorske županije općini Desinić i župi Desinić.
Dandanas se ne zna kad je grad prvotno sagrađen i tko su bili njegovi graditelji. Analizom se može sa sigurnošću tvrditi da je grad sagrađen u drugoj polovici XV.stoljeća u doba prvih turskih provala na hrvatski teritorij. U to vrijeme, vlastelini uz potporu europskih vladara, naglo su gradili utvrde na području Hrv. zagorja zbog obrane od Turaka. Inače riječ “tabor” znači ratni logor. Prvi spomen naziva Tabor “Thabor aliter Wrbowicz” je zabilježen godine 1497. Od godine 1511. na dalje isprave razlikuju dva tabora: Veliki kraj Borovca i Mali kraj Klenovca, dok je Veliki Tabor “Naghthabor” prvi put izričito spomenut u jednoj ispravi iz 1513. Za Veliki Tabor je nekoć upotrebljavan i još stariji naziv Vingrad koji u narodu toga kraja ni danas nije zaboravljen. Od kraja XIX. do sredine XV.stoljeća, vlastelinstvo nad Velikim Taborom bilo je u vlasništvu grofova Celjskih koji su se prije zvali “gospoda od Sounecka”, dobivši ga od kralja Žigmunda, a izgubivši Veliki Tabor pogibeljom Ulrika Celjskog u sukobu s Ladislavom Hundayem. Pogibeljom Ulrika Celjskog izumrla je obitelj Celjski, koji su tada držali knežiju Zagorje i županiju Varaždinsku i Zagrebačku.
Uz grofove Celjske i Veliki Tabor vezana je legenda o Veronici Desinićkoj.
Ratkayi Velikotaborski, 1502.g. postaju vlasnici Velikog Tabora, nakon obitelji Celjski darovnicom od kralja Massimilijana II. Petru barunu Ratkayu za vojne zasluge. Ti su vlasnici dogradili Veliki Tabor, koji je poprimio današnji izgled. Na ulazu u Veliki Tabor još postoji grb grofovije Ratkay: zidani bunar s kolutarom i vedricom.
Peterokutna kula je nedvojbeno najstariji dio grada, središnjja i najveća građevina velikotaborskog sklopa (XV.st). Kasnije je oko kule građen prsten.(XVI. i XVII.st). Dvor ima još i danas svoj bunar, kapelicu i zvono. Danas je Veliki Tabor turističko i kulturno središte sjevero-zapadne Hrvatske. Svake se godine održavaju umjetničke izložbe,mačevanje, lov sokolima…
Ukoliko se nađete u blizini Velikog Tabora nemojte propustiti priliku te posjetite taj predivan dvorac…
Za više informacija posjetite: www.veliki-tabor.hr
Velika Horvatska
Dvorac svojim položajem dominira na brežuljku odakle se pruža pogled na okolicu, na doline potoka Horvatske i Sopotnice te na selo zapadno od dvorca. Prema predaji, koju i danas seljaci spominju, Horvatska je dobila pridjev Velika još u doba turskih osvajanja kada je samo 25 mladića, kako kaže legenda, obranilo Horvatsku od Turaka.Velika Horvatska posjed je obitelji Ratkay od 16. st., a pripadala je velikotaborskom vlastelinstvu na kojem su Ratkayi bili vlasnici Miljane te Velikog i Malog Tabora. Prije dvorca u Horvatskoj je postojala kurija koja se prvi put spominje 1571. g. u darovnici cara Maksimilijana Petru Ratkayu kao “curia felseo Horwaczka”. O gradnji dvorca 1611. g. svjedoči natpis koji se nalazio iznad ulaznog portala, a kad je on srušen, ugrađen je u ostatak sjevernog krila dvorca. Na kamenoj ploči spominje se obitelj Palfi de Erdödy s uklesanim grbom.
Velika Horvatska pripada Ratkayima do 1793. godine kada taj plemićki rod izumire. Sljedećih par desetljeća izmjenjuju se vlasnici među kojima su bili Antun Janković Bribirski, grof Franjo Thugut i kraljevska uprava, a neko se vrijeme dvorac upotrebljava i kao samostan.
Uz dvorac u Velikoj Horvatskoj sredinom 19. st. postojao je veliki perivoj romantičarskih obilježja. Ne zna se kad je perivoj nastao. Dvorci obitelji Ratkay nikad nisu imali velike perivoje, već uvijek male vrtove neposredno uz dvorac kao u Miljani, Velikom i Malom Taboru. Perivoj koji je 1861. g. zauzimao površinu oko pet hektara, bio je neposredno vezan uz dvorac. Dvorac je bio sa tri strane okružen perivojem, a sjeverno je pročelje bilo orjentirano na gospodarsko dvorište. Kada je posjed prodan seljacima 1914. godine, perivoj je rasparceliran i pretvoren u oranice. Od biljnog materijala nekad lijepog perivoja, danas je ostalo samo nekoliko pojedinačnih stabala od kojih se ističe velika platana.
Od velikog četverokrilnog ranobaroknog dvorca ostalo je samo istočno krilo, u kojem se od 1914. g. nalazi osnovna škola. Te godine cijelo vlastelinstvo rasprodano je seljacima koji su rušili dvorac i prodavali građevinski materijal…
