Prvi puta u Desiniću rad sa opismenjavanjem stanovništva, prije svega djece, datira iz 1843. g. i to dolaskom orguljaša Mihalja Šibila iz Zlatara uz svesrdnu pomoć tadašnjeg domaćeg župnika. Na početku je škola imala samo jednu sobu u kojoj su se podučavala tri razreda. Školska zgrada počela se graditi 1864. g., a dograđena i dovršena je 1865.g. kad je u noj i započela nastava. Ista zgrada, koja je imala jednu veliku sobu i trosoban učiteljski stan, služila je sve do 31.VIII 1965.g, kad je sagrađena nova škola.
Kasnije je patronat nad školom preuzela općina Desinić, koja je i plaćala učitelja, a nagledao ga je mjesni župnik. Godine 1869. u školi je počeo djelovati profesionalni učitelj i to Juraj Prejac.
Godine 1875. pregrađena je velika školska soba u dva jednaka dijela i obuku vrše dva učitelja (ravnajući učitelj i podučitelj). Tada škola ima četiri razreda, I. i II. razred poludnevno, a III. i VI.razred cijelodnevno.
Prvi školovani učitelj je bio Juraj Prejac, rođen 14.travnja 1847 kod Ptuja.
Učiteljovanje u Desiniću je počeo 1869. g. Osnivač je učiteljskog vrta, za koji dobije nagradu od “Prečasnog nadbiskupskog stola u Zagrebu” i “Visoke kraljevske zemaljske hrvatske vlade”. Za to dobiva i diplomu za školski vrt Pučke škole u Desiniću.
1892.g. napušta učiteljsko mjesto i postaje inspektor.
Godine 1874. škola prelazi u državni patronat, odnosno patronat zemaljske vlade. 1881.g. prvi put je za podučitelja imenovana ženska osoba.
Godine 1906. počinje sa radom područna škola u Velikoj Horvatski, u dvorcu Erdodya. Za sela Ravnice, Turnovo, Zbilj Gornji i Donji i Veliko Horvatsku oja 1914. postaje nova općinska škola. Tj. za prvog svjetskog rata u području općine Desinić rade dvije pučke škole. Godine1941. upravitelj škole je bio Josip-Zefa Dritanović, Crnogorac, koji je počeo potajno surađivati sa tamošnjim komunistima i partizanima. Godine 1942. u Desinić dolazi ustaški tabornik Masnec, koji je počeo progon partizana i njihovih simpatizera. Veći dio učiteljskog zbora potajno je surađivao sa partizanima ili su pak bili načelu pokreta poput Josipa Štimca-uče, Ankice Odorčić, koju su Nijemci i strijeljali. Odmah poslije II.sv.rata, rade samo četiri razreda. 1946/47. počinje raditi peti razred u prostoriji veterinarske ambulante i kasnije i sedmi razred u privatnom stanu Željka Hohnjeca. 1947.otvara se tečaj “Učenika u privredi”. U 1948/49.g počnije sa radom četverorazredna škola u Gostenju, pod nazivom filijala škole Desinić. Od 15.III 1952.počnije sa radom škola u Jelenjaku.
1954. škola u Desiniću dobiva el.energiju. 15.rujna 1955. otvara se VIII razred, i škola je službeno osmogodišnja. Prvi nosioci svjedodžbe su: Srečko Pokupec, Dravinec Andrija,Turniški Nevenka, Pasarić Nada …
Izgradnja nove školske zgrade počnije 15. siječnja 1961. a otvorenje je 1. rujan 1965. Od 1963. škola u Gostenju se ukida, a škole u V.Horvatskoj, Jelenjaku i Vinagori postaju nižerazredne-područne škole Mjesne škole Desinić koje su do tada bile šesto razredne, odnosno osmorazredne (V.Horvatska).
U osnovnoj školi Desinić, vrlo su bili popularni izviđaći, s jedne strane ideološki organizirani, s druge strane učenici su mogli ići na besplatne izlete. Zanimljivo je također da je već 1959. postojao i tamburaški orkestar. Jedno vrijeme u školi je i djelovao Klub mladih tehničara, pod vodstvom učitelja Josipa Beline, u kojem su bilie sekcije Radio-amateri, fotosekcija, Brodarska i Avio sekcija(modelari). Klub je postigao i neke zapažene rezultate na takmičenjima. Učenici osnovne škole su nagrađivani i na likovno-literarnim takmičenjima.